On kao dječak mali sjeća se i sada iako je 18 proljeća 18 ljeta 18 jeseni 18 zima stariji.
Bilo je to tako davno stvarno neopisivo nevino uplakano a opeta predivno.
Upoznali su se u suzama u ćošku školskoga hodnika gdje je jedino carstvo imala tama gdje je svjetlost bila teška zabrana.
Nisu se nikada od prije znali jer su im bili to prvi školski dani eh dvoje djece tako tužni i tako mali od svojih domova iz daleka protjerani.
Prve riječi svakoga tko ti o ljubavi priča bile bi ona je predivna ona mi se tako sviđa on je tako ljep i divan kako samo zavodljiv osmjeh ima.
A njih dvoje tako sami u suzama su se upoznali.
Napravili su male korake kroz hodnik školski da bi nevoljno svjetlost pronašli nisu se ni pogledali od bola koji su proživljavali ali su im se jecaji poklapali.
Nisu bili u istoj školskoj klupi čak ni u isti razred nisu išli zidovi su ih tiho i bešumno podjelili ali jecaji su i dalje kroz taj prvi dan vezali.
18 proljeća 18 ljeta 18 jeseni 18 zima on ih sada 28 iza sebe ima.
Dok ovo piše gadan dim od cigarete udiše čak mu i suza na papir kapne ali se tješi ma to me za oći od cigarete dim peče ali zašto mu se usta suše zašto ima osjećaj kao da ga nečije gole ruke guše.
Trese se kao starac u 80-tima a tek iza sebe 28 proljeća 28 ljeta 28 jeseni 28 zima ima.
Dali je to zaista bolest koju ostavi prva ljubav on uistinu nezna već polagno na drugi list prelazi duboko udahne sabere se valja nastavit dalje pisati.
Na malome odmoru nisu izlazili zna da su pokraj vrata nako jedno u drugo gledali 5 metara dužine ih ništa neveže osim potoka suza koji se na mramornim pločicama jedan drugomu proteže.
Gleda on u zlatne kose njene kao da su ih vile plele oči su joj plave rukice bjele i nježnedrhtavo drže majicu ispod vrata a suze kao biseri rosni sljevaju se na pod mramorni.
On ima kosu dugu pokoju naušnicu na svome uhu isto su mu oči plave a rukicama bjelim lomi prste svoje dok se suze sljevaju niz lice putuju kao riječne bujice na pod mramorni.
Taj dan su se samo gledali riječi nisu progovarali.
Taj dan je prošo on je trkom kući došo na krvet se obrušio kao iznemogli starc u 80-tima a samo 10 proljeća 10 ljeta 10 jeseni 10 zima iza sebe ima.
Idući dani su bili puno ljepši bez suza stajali su jedno pred drugim i pogledima se tješili.
Dvoje anđela mali od domova svojih iz daleka protjerani našli se u zemlji nepoznatoj ispunjenoj divljacima samim samo su jedno drugo imali.
Prve riječi i sad pamti ::: Zdravo ja sam .................. .
O bože kako predivan glas ima ..........
Počele su prve riječi da se nižu između njih dvoje stvarale su mali svjet predivne boje boje ljubavi i sreće koji je trajao 2 proljeća 2 ljeta 2 jeseni 2 zime .
Pisali su jedno drugome pjesme predivne čak su djeli i zalogaje usred školske kantine.
Naučila ga je da piše pjesme i priče da čita knjige da gleda filmove naučila ga je da život može biti čudan i veseo iako su bili daleko od domova svojih imali su dom svoj podpuno novi.
I sada on nezna šta je ljubav uistinu kako joj ide definicija ali zna da mu je bila bjeg od svih problema bila mu je jedini razlog maloga života .
Nema on snage da vše išta na papir piše vuče dim cigarete nove a u pepeljari tačno 18 ih ima svaka je bila za godinu bez nje svaka ga guši kao ruke gole na vratu njegovome.
Smogao je snage još za list treći a onda će morat prileći.
Na listu trećem piše kako su se rastali tu će stati par riječi suze su mu pošle previše teći.
Kada su bili naj sretnija dva anđela svjet im uništiše bez razloga.
On je zapamtio dobro oči njene usne snene kose zlatne zapamtio je osmjeh njen zapamtio je riječi njene .
Nikada joj nije rekao zašto je nestao zapravo nije ni mogao jer se naglo desili stao je jebeni rat koji mu uništio mladost sada mu mir odnosi dječiju radost.
Radost prve ljubavi koju nikada nije ponovio jer nikada takvu osobu pokraj sebe nije imao.
U 18 proljeća 18 ljeta 18 jeseni 18 zima on ih sasvim dovoljno ima ali nijedna kao ona.
Već je prošla debelo ponoć koja mu stvara u očima i tjelu gadnu neopisivu nemoć ali se trudi da još koje slovo utrpa na papit treći kako je krenilo ništa od onih par riječi.
Evo papir četvrti tu je kraj polako se tješi.
Na njemu piše ove riječi ::: Brinu me dvije činjenice :: Prva dali je još uvjeka živa jer volim je i sada iako znam da nije više djevojčica mala nisam ni ja dječak mali ali nikada nezaboravljam onaj svjet naš koji smo izgradili.
Druga dali se udala dali je nekoga kao mene našla imali sada svjet svoj mali dali u njemu svoju djecu hrani.
Volio bi da ima nekoga kao mene jer mi je uvjek pričala kako smo mi dva anđela mala poslana s neba da bi na zemlji se našla da bi gradili snove svoje da bi živjeli baš onako kako bi ljudi trebali da se vole i ničega na ovoj prokletoj zemlji neboje.
Ostavila mu je dar najveći da piše o ljubavi i sreći njihovih dana a sada kroz riječi tuge opisuje sve ove ljubavi druge ........
18 proljeća 18 ljeta 18 jeseni 18 zima a još te u srcu svojem imam ::::
Stelatos ::: 1992-1994 mala škola nebitno gdje njeno ime urezano u srcu njegovome :::
Kako se postaje glumac ?????
Gadno je kada čovjek uvjeka predviđa sljed događaja koji će se desiti i uvjeka bude upravu ::: 
Budi oprezan čovječe sa samim sobom ::: 
Pogledam na plastiku koja mi živce vadi od koje se ježim o kojoj znam sve kako radi kolikom se strujom hrani i kakav smisao u životu pravi :: Zapravo sve ti pokvari al je tu nezbježna i jebeno za mase potrebna ::: 
Za ovakvu temu zaista potrebno je veliko poznavanje muzike ovoga tipa a ja sam osrednje klase.
POZDRAV ZA ZOMBI ZLIKOVCA :::::: 
